Ne diraj moje godine ne igraj se mojim rukama ostavi moje usne... Najbolje bi bilo za tebe da odeš da otvoriš vrata ostaviš tu kafu koju pijemo zaklopiš knjigu i pokupiš tih svojih deset sličica iz raznih razdoblja tvoga života. Zasto me gledaš tako bezobrazno tako toplo i nemirno tebi ću, evo, samo tebi ću otkriti tajnu jer te želim spasiti od sebe i tuge ja sam rođen u godini loše berbe i što možeš od mene dobiti samo suzu na kraju. Zato ti kažem pokupi sve te tvoje nežnosti skini poljupce sa mojih usana ne ostavljaj te mirise na jastuku jer tako te volim a rođen sam u godini loše berbe i znam da će sve to loše završiti...
***
Raspoređujem stvari onako kako bi ti voljela sklad sobe u odrazu tvoga oka tako bi moralo biti i nebo u vazi sa cvijetom koji voliš... Ovo je grad kojem nedostaje dugo tvoj hod ovaj je grad bez tebe živio svoje najbolje dane a nisi ga izdala jednostavno su strane svijeta izgubile razum knjige smo čitali na drugim jezicima a ljubav je ista gde god se nađe shvatio sam na jutarnjim niskim temperaturama izubijan tugom koja je pljuštala cijele noći... I raspoređujem redove tvojih nježnosti koji mi se zavlače u rukave... Pod prozorom neka jutro čeka dok mu ne dopustiš da te otkrije... I moralo bi biti tako sklad sobe u odrazu tvoga oka izgubljene karte za nešto gde smo morali ići ali nas je oborio u krevet prvi simptom strasti a tek si malo otkrila rame...
Gost Gost
Naslov: Zeljko Kznaric Sre 04 Jun 2008, 00:25
Pada u suton i bjezi ta divna suncana misao i kome si dao i kome si pisao
sve to na kraju srce zbroji ovo su moji a ovo tvoji komadici duse kao krijesnice lete i lete
i reci mi da nisi bas jako odrasla da zivi u tebi jos neko dijete usne namazane medom i prvo skolsko zvono pa tako redom
godine neka se pletu i ako ostanemo sami na svijetu tako sami da zvijezde redom gasimo da osmjehom nekog spasimo
pa ako ti dodjem ranom zorom i miris jabuka ti stavim na usne
znat ces da je smrt neozbiljna i samo se sali
znat ces da nas ima i po tome koliko smo ljubavi dali
***
Kad te probudi između sna i jutra jedan zalutali pogled tako plav i očajan od svega napravi se tužna iako to možda nećeš biti to pogledu tome treba jer on je nejak i lako se rastopi kao pahulja snijega u očima tvojim pamti ljepote i ljubavi se još uvijek sjeća ako ti dođe nemoj mu dati da na tvom srcu izgori kao svijeća.
Gost Gost
Naslov: Zeljko Kznaric Sre 04 Jun 2008, 00:28
Ovo je pjesma koja će te čekati iza svakog kuta iza svakog osmijeha pjesma koja ne zna prestati biti draga i samo će te ona prenijeti preko zvjezdanog praga i kad mene ne bude i kad ti oči nekako posive kad na usne padne list jeseni kad se raduješ recimo nečem a u stvari misliš o meni ova pjesma ima stotinu zadaća stotinu razloga da se od tebe ne odvaja ona je tvoj stražar u noći ja sam joj naredio da te čuva kad se miris marelica spusti niz ramena jer znam da je najteže kad nekoga nema a znaš da bi morao biti i kad mene ne bude tamo gdje me tražiš a bit ću tamo gdje ne možeš do mene ova pjesma će ti biti moje ime jer ne želim da ti u očima stanuju zime i da te hladno nešto uvijek boli ovoj pjesmi ja sam naredio da te samo voli
Gost Gost
Naslov: Zeljko Kznaric Sre 04 Jun 2008, 00:29
Opet sanjaš
Sanjaš
opet sanjaš
što će ti sva ta prostranstva
ljubav neznana
što će ti jad poslije svega
prozor otvoren u nigdinu
zrela pahulja snijega
sanjaš li sanjaš
budalo nepopravljiva
tragaču sreće
Gost Gost
Naslov: Zeljko Kznaric Sre 04 Jun 2008, 00:29
Ako se nikad nismo voljeli
Ako se nikad nismo voljeli onda je uzalud ovo bijelo jutro na mom licu ova kiša u prvoj slici buđenja i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek
Ako se nikad nismo voljeli onda je čudno to zbivanje života u magli i sjenama dana prevarenih ali ja vjerujem tebi i kad ne postojiš i kad te nema u knjigama kad se u tvojim umornim očima stišaju bitke i sve postane zaborav i kad ti vjerujem onda znam da ono sto smo živjeli jedino ljubav moze značiti.
Gost Gost
Naslov: Zeljko Kznaric Sre 04 Jun 2008, 00:30
Ako mi kažeš zbogom
Ako mi kažeš zbogom znaš da ćeš zatvoriti vrata jednoj hladnoj jeseni u godini ledeno plavih zagrljaja i tišine izgriženih usana i napuklih srca tvoje zbogom moglo bi biti opasno na toplim jastucima sve bi izgubilo smisao sve bi uzalud bilo i ono tamo gdje sam rođen gdje me rijetko ima i svi oni drugi već odrasli dječaci djevojčice koje su izrasle u prave žene sve bi to u tvome zbogom potonulo u večernjim svečanim ubojstvima osame ako mi kažeš zbogom zatvorit će se mreže dobre vile će umirati na mojim dlanovima nježne riječi će u ledenim vodama potonuti tvoje zbogom imat će prizvuk strave jer u noć ćemo tamnu zagaziti nježni i krhki a tvoje zadrhtalo tijelo bit će moja posljednja misao u tvome zbogom s one druge strane kreveta...
Gost Gost
Naslov: Zeljko Kznaric Sre 04 Jun 2008, 00:31
Kome da pričam ljubavi moja kako te volim kako me ljubiš i kako mi nedostaješ kome da otkrijem tugu kad ja nemam nikog na svijetu a sve mi tvoje u očima živi tvoja soba usne premazane medom naše jedino zajedničko buđenje naši susreti kome da ja pričam o tebi da razbijem suzu na tisuću komada da me netko shvati kome da tvoje ruke opišem kad nisam s tobom a s tobom dišem.
Gost Gost
Naslov: Zeljko Kznaric Sre 04 Jun 2008, 00:31
Imaš u sebi nešto što ja nemam
Imaš u sebi nešto što ja nemam imaš mudrost koja te čini ženom oblak koji te plaši sjenom a ipak ti si ta obala kojoj može prići moja lađa umorna i potrganih jedara imaš u sebi i dio mog djetinjstva mada ti se čini sasvim različito jer pamtiš jer ti i sada zvuk zvona topi dušu od stoljetnih zima imaš ti imaš neku tajanstvenu misao ruke koje obgrle cijeli svijet i dlanove na kojima raste plima u tebi je i moj dio tuge nemir onih koji sanjaju mirno bujica kojoj tek tvoja duša znači kraj i putovala si tako životom neprestano uz mene a da me nisi ni vidjela ni osjetila tek si prepoznala zatvorenim očima ovaj dio neba koji tek treba posuti zvijezdama
Gost Gost
Naslov: Zeljko Kznaric Sre 04 Jun 2008, 00:34
Iz kojeg si ti svijeta Iz kojeg cvijeta dolaziš Zašto nisi kao i sve druge žene Koje prođu kao sjene Čija se ni imena ne pamte Čiji se dodiri usana zaborave S prvim jutrom.
Iz koje si ti ljubavi Iz koje knjige Iz kojeg romana Kad mi tako bez ikakvog plana Bez namjere Srce lomiš na djelove I noći mi pretvaraš u dane.
Koja si ti žena Kad mi pola života u tebe stane Zbog koje žalim Sve ovo što prebrzo ide Što su jeseni bliže I što mi se suze vide prvi puta.
Jedino si s neba mogla doći Jer druge putove poznam I na njima sam s drugima bio sam.
Iz kojeg si svijeta Iz kojeg cvijeta nosiš taj miris Da te volim I nikad ne prebolim.
Gost Gost
Naslov: Zeljko Kznaric Sre 04 Jun 2008, 00:35
* * *
Tko ima pravo na rastanke Sastanke tajne zagrljaje Malo tuge i suze uostalom Nama se sve čini Da su prozori u tami nalik na oči Koje prekrivene bdiju Da i poslije zadnje predstave Kad korakom lagano udišemo zrak Prorijeđen i lak Ja te ljubim neoprostivo te grlim Nestrpljivo prste vučem po tvome vratu
Tko ima pravo na ovo ako nas dvoje nemamo Kad se srce stisne pokislo na pravom putu Naših želja jakih i povoljnog vjetra Koje ti okreće grudi u mom smjeru
Tko bi ako ne mi S pravom na snove S pravom na zvijezdu bar jednu Na sebe oslonjeni Dovoljni za topli uzdah Usnama priljubljeni Tko bi ako ne mi Ljubavi rekli Dobro došla
Imaš one treptaje godina prošlih Kad smo sami svijetom plovili Imaš naše zamagljene prozore Ranim jutrima topljene dahom
Tko još može osim nas dvoje Biti ispunjen strahom da sve ne padne U ponore da se sruši Jer mi smo bolesni bili i očajni I sami se budili Za sreću smo dva života nudili Od mirisa kave oblake sanjali
Jer mi smo bolesni bili i očajni Oblačili snove svilene i meke
Izmišljali zemljopise srca brdovite Pod naletima tuge nove smo tuge pronalazili I gdje god se mislima sreli Gdje god smo bili To smo rukama gradili i srcem pečatili Da se naslonimo jedno na drugo Da grlimo jednom što nam je drago
Uđi i zatvori vrata Ključeve baci na dno najdubljih mora I pogledaj kako nam kroz prste Putuje naša prva zora Naša ljubav koja se ne odvaja Od zlatnih okvira Pogledaj je toplim pogledom Svojim željama je takni Naša ljubav rođena i nježna Od svih je Od svega je Srcem na nas pomakni
Gost Gost
Naslov: Zeljko Kznaric Sre 04 Jun 2008, 00:36
* * *
Sve što mi ostaje to je moje Srce veliko kao nebo i duboko kao more...
... Zamisli
To je sve što staje a ja sam mislio da će mnogo više toga biti Čak ni svoju zvijezdu nemam, rijeka mi je odavno protekla
Al ipak imam jedno veliko Srce i u njemu beskraj tuge Bijelu zoru, predivnu na dlanu
... Imam zaista mnogo Vjeruj mi, ne žalim...
Za mnom sjaj ne blijedi
Gost Gost
Naslov: Zeljko Kznaric Sre 04 Jun 2008, 00:36
* * *
Ako mi odemo preko neba što ćeš s ovim pjesmama koje sam ti pisao kad sam od tebe daleko disao što ćeš s usnama punim mojih poljubaca i tko će tamo na Trešnjevci biti od nas tužniji Ako mi odemo jedna tajna će u tugi nestati i pogledi će prestati vlakove ćemo pratiti a sami se nikada nećemo vratiti jer ako odemo preko neba nitko neće znati što nama treba.
Gost Gost
Naslov: Zeljko Kznaric Sre 04 Jun 2008, 00:37
Ne diraj moje godine
Ne diraj moje godine ne igraj se mojim rukama ostavi moje usne... Najbolje bi bilo za tebe da odeš da otvoriš vrata ostaviš tu kafu koju pijemo zaklopiš knjigu i pokupiš tih svojih deset sličica iz raznih razdoblja tvoga života. Zasto me gledaš tako bezobrazno tako toplo i nemirno tebi ću, evo, samo tebi ću otkriti tajnu jer te želim spasiti od sebe i tuge ja sam rođen u godini loše berbe i što možeš od mene dobiti samo suzu na kraju. Zato ti kažem pokupi sve te tvoje nežnosti skini poljupce sa mojih usana ne ostavljaj te mirise na jastuku jer tako te volim a rođen sam u godini loše berbe i znam da će sve to loše završiti...
Gost Gost
Naslov: Zeljko Kznaric Sre 04 Jun 2008, 00:38
* * *
Hoću li ikad sakupljati mrvice jeseni s ulica i skidati ti ljubav s obraza ja koji živim bez dokaza i bez tvoje nježne riječi hoću li ikad tvoje jutro prepoznati rano uz kavu i misao o kojoj sam pisao o kojoj sam sanjao još prije
Hoću li ikada nekada u nekom gradu Europe svejedno na sjeveru ili jugu s tobom preboliti tugu koju nosim jer duša je moja tebi dana iza nekih prozora od zlata koji gledaju u tvoje snove
hoću li ikad to s tobom imati tebi dati i od tebe primati da mi budu sretni prijatelji i ovo lišće zazeleni u tvojim očima da mi život počne tamo odakle si došla i donijela mirise cesta i mjesta gdje si me našla
SUZANA_NIS Urednik
Broj poruka : 233 Datum upisa : 03.05.2008
Naslov: Moji omiljeni autori Sre 11 Jun 2008, 13:54
Zelim: da posle snova ne ostane trag moj na tvom telu.
Da poneses od mene samo tugu i svilu belu i miris blag....
Puteva zasutih liscem svelim sa jablanova.
M.Crnjanski
SUZANA_NIS Urednik
Broj poruka : 233 Datum upisa : 03.05.2008
Naslov: pesme nasih forumasa Sre 11 Jun 2008, 13:59
Reci
Reci kad bi moj osmeh bled, rastopio se kao cvet pola san a pola led. Kad bih jos jednom mogao da volim. Da li bi mi tad bilo dobro svud, i zivot bio manje lud ? Ili bih te i tad ko sad mogao da se smestim i razbolim, i da umrem? Kad bih jos jednom osetio da volim?
Naslov: Zeljko Kznaric 
Sre 04 Jun 2008, 00:24
