"...Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao,i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu..." Takva je nasa dusa.
Ispunjena uspomenama koje nas rastuze,nasmeju,zabole. Ponekad namjerno
diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa
onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one
zvjezde ka kojima smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima
odavali tajne prvih mladalackih ljubavi.Pa se naprezemo da cujemo onaj
ljetni povjetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo
se,drzeci svoju prvu ljubav za ruke,skrivali od radoznalih pogleda.
Ali...umjesto tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo. Prohujalo je
vrijeme i mnoge vode protekle....nema vise ni parnjaca ni zvizduka
vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom
peronu ceka uzdrhtalog srca.Niti iscekivanja postara da nam glas od
voljene osobe donese pa da po ko zna koji put procitamo rijeci koje su
drhtavom rukom pisane; "ljubim te", "mislim na tebe", "nedostajes
mi".Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola sto
nam kroz srce mine... Od svega ostase samo uspomene od kojih se pobjeci
ne moze.Cak i kada bi znali put sto vodi u zaborav,mi nebi posli
njime.Vec se uvijek istom stazom vracamo sto vodi do mora uspomena.I
uronimo u te talase koji nas miluju,nose,vuku u dubine....I
plovimo,plovimo ka onim nekim dalekim,nedostiznim obalama sto nas svake
noci zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplasimo da cemo
potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena.A kad se pogledamo u
ogledalo...vidimo ispod ociju nekoliko sitnih
kapi...blistavih...slanih..."
(D.Maksimovic)
Naslov: Omiljeni citati 
Ned 17 Avg 2008, 10:47
