LJUBAV

Koliko ste voleli?
Koliko ima ljudi kojima ste ulepsali zivot?
Koliko puta ste nekom doneli srecu?
Da li ste se okruzeni ljudima osecali uzviseno ili nervozno?
Da li ste bili deo problema ili deo resenja?

Kada bi svako od nas svakodnevno postavljao sebi ova pitanja, i posvetio se tome da bude ziv primer mira i ljubavi koje tako ocajnicki zelimo, nas svet bi se promenio. Zivot je zaista cudo. A sposobnost da volite je najveci poklon koji vam je dat. Velicajte cudo zivota ceneci svaki njegov trenutak. Velicajte dar ljubavi ziveci u ljubavi i ziveci kao ljubav. A tada cete i vi postati cudo...
(Barbara de Andjelis)

Čudesan je Zakonik iz XII veka, i svaki od 31 člana
I čudesno obazriva presuda grofice od Sampanje. Eh, taj ludi, ludi tempo i obuzetost sticanjem, preti da nam oduzme nas same, najlepšu boju i razlog života... kako smo tako slepi, slepi skoro svi a stvarno ne treba mnogo da sve bude drugačije

Kad vas ljubav pozove, podjite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,
Premda vas mac, skriven medju perima njenim,
moze povrijediti...
A kad vam progovori, vjerujte joj,
Premda vam glas njen moze unistiti snove,
ko sto sjeverac opustosi vrt...
Jer bas kao sto vas krunise, ljubav ce vas i razapeti.
Isto kao sto vas podstice da rastete,
isto tako ce vas i okresati...
Kao sto se uspinje do visina vasih i miluje
vam grancice najtananije sto trepere na suncu,
Tako ce se spustiti i do vaseg korjenja i protresti ga
u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja psenicnog, sakupice vas u narucje svoje...
Omlatice vas, da bi vas ogolila...
Prosijace vas da bi vas otrijebila od kukolja...
Samljece vas do bjeline.
Umjesice vas dok nepostanete gipki;
A onda ce vas izloziti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hljeb za svetu Bozju svetkovinu.

Sve ce vam to ljubav uciniti, ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali dio srca zivota.
Budete li, pak, u strahu svome trazili samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa gumna ljubavi,
U svijet koji nepoznaje godisnja doba, gdje cete se smijati,
al ne punocom smijeha svog i plakati, al ne do poslijednje suze svoje.

Ljubav ne daje nista osim sebe i nista ne uzima, osim sebe...
Ljubav ne posjeduje, niti dopusta da je posjeduju;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

Kad volite ne treba da kazete: Bog mi je u srcu, vec
ja sam u srcu Bozijem.
I nemojte misliti da mozete usmjeriti puteve ljubavi, jer ljubav,
ako joj se ucinite vrijednima, usmjerice vase puteve.

Ljubav nema drugih zelja nego da se ispuni. Ali ako volite, a morate jos i da zelite,
neka vam ovo budu zelje; da se istopite i budete kao potok razigrani sto
pjeva svoj milozvuk noci. Da spoznate bol prevelike njeznosti.
Da vas rani sopstveno poimanje ljubavi; I da krvarite drage volje i radosno.
Da se probudite u praskozorje srcem krilatim i uputite zahvalnicu za jos jedan dan
ljubavi; Da otpocnete u poslepodnevnom casu i razmisljate o ljubavnom zanosu;
Da se s veceri vratite kuci sa zahvalnoscu, A potom da usnite s molitvom
za voljenog u srcu i pjesmom slavljenickom na usnama...

Halil Gibran (1883-1931)

...Postoje razne ljubavi. Jedne se mogu nabosti samo viljuskom; druge se jedu rukom k'o ostrige, neke se moraju nozem seci, inace te zadave, a ima ih i tako corbastih da pomaze samo kasika. Ili se opet, beru kao jabuka koju je ubrao Adam.




Mozemo se gledati danima ćutati godinama voleti citav zivot al' prica pocinje tek onda kada me oslovis prvi put..
Slucajno te namirisah jednim udisajem na putu prema snu i od tada (kojeg li jada) ja disem samo da tvoj miris prizovem...u kojem se nebo crni, a grad gusi u snu..

Potrebna je samo minuta da vam se netko svidi,
sat da se zaljubite, dan da nekoga zavolite,ali potreban je cijeli život da zaboravite.

Dati nekome ljubav ne znaci da ce i oni voljeti vas.
Ne ocekujte ljubav zauzvrat,samo zelite da im bude u srcu, ali ako ne bude - budite zadovoljni sto je u vasem.


Mornar zna da ga na njegovom brodu ocekuju sve moguce opasnosti, pa ipak,na kopnu je bolestan od ceznje za morem.


Prijateljstvo cesto prerasta u ljubav,ali se ljubav nikad ne snizava u prijateljstvo.


Kada osjecajna dusa dozivi udarac koji ozlijedi, ali ne unisti tijelo, ona se naizgled oporavlja, onako kako se tijelo oporavlja.
Medjutim, to je samo privid. U sustini, to je samo mehanizam ponovo stecene navike.
Polagano, polagano, dusevna rana pocinje da se osjeca, kao
kakva modrica, koja lagano produbljuje uzasnu bol, sve dok ne preplavi citavu svijest. I kad pomislimo da smo se oporavili i zaboravili, tek tada se moramo sukobiti sa strasnim posljedicama, u najgorem vidu.


Ljubav je zacin zivota; ona je potrebna covjeku da bi osjetio ukus svih stvari na svijetu.


Ako ljubav zavisi od nase slobodne volje, zasto ne prestanu da vole oni koji bi htjeli da prestanu?
Naprotiv, placu od bola i robuju ljubavi, cak i oni ponosni ljudi koji inace smatraju ropstvo za najvece zlo;
rado se lisavaju zbog ljubavi neceg cega se inace nikad nisu htjeli odreci; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov;
i zive u strahu da ne izgube samo onog koga vole.

Ovo je priča koja govori o jednom zaljubljenom dečku koji je htio pronaći crvenu ružu kako bi je poklonio djevojci koju voli.
Jedan slavuj je to čuo i vidio njegovu tugu i žalost jer ne može naći crvenu ružu, pa mu je odlučio pomoći. Preletio je cijeli vrt ali nigdje nije bilo crvene ruže. Napokon je pronašao grm crvene ruže, ali na njemu nije bilo ni jednog cvijeta. Tada mu je grm rekao da će na njemu izrasti crvena ruža ako bude pjevao na mjesečini što bolje može, ali s trnom zabodenim u srce. Slavuj se malo premišljao, ali sjetio se velike ljubavi koju je dečko osjećao prema djevojci i odlučio je to učiniti.
Slavuj je pjevao cijelu noć, a bol je bila sve jača i jača. Ujutro je pao mrtav na tlo, ali je zato izrasla prekrasna crvena ruža na ružinom grmu. Kad je dečko otvorio svoj prozor, ugledao je prekrasnu crvenu ružu i odmah je izašao iz kuće da je ubere. Otrčao je do svoje drage, ali ona ga je hladnokrvno odbila jer nije bio lijep i bogat kao drugi dečko koji joj se također udvarao. Dečko je bio jako razočaran i bacio je ružu na tlo i na kraju ju je pregazio auto.
Dečko se tada vratio u svoju sobu, izvadio je jednu prašnjavu knjigu i počeo je čitati jer je shvatio da ljubav nema logike ni ikakvog smisla.

??????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????

TREN ::

Ovo je priča koja govori o jednom zaljubljenom dečku koji je htio pronaći crvenu ružu kako bi je poklonio djevojci koju voli.
Jedan slavuj je to čuo i vidio njegovu tugu i žalost jer ne može naći crvenu ružu, pa mu je odlučio pomoći. Preletio je cijeli vrt ali nigdje nije bilo crvene ruže. Napokon je pronašao grm crvene ruže, ali na njemu nije bilo ni jednog cvijeta. Tada mu je grm rekao da će na njemu izrasti crvena ruža ako bude pjevao na mjesečini što bolje može, ali s trnom zabodenim u srce. Slavuj se malo premišljao, ali sjetio se velike ljubavi koju je dečko osjećao prema djevojci i odlučio je to učiniti.
Slavuj je pjevao cijelu noć, a bol je bila sve jača i jača. Ujutro je pao mrtav na tlo, ali je zato izrasla prekrasna crvena ruža na ružinom grmu. Kad je dečko otvorio svoj prozor, ugledao je prekrasnu crvenu ružu i odmah je izašao iz kuće da je ubere. Otrčao je do svoje drage, ali ona ga je hladnokrvno odbila jer nije bio lijep i bogat kao drugi dečko koji joj se također udvarao. Dečko je bio jako razočaran i bacio je ružu na tlo i na kraju ju je pregazio auto.
Dečko se tada vratio u svoju sobu, izvadio je jednu prašnjavu knjigu i počeo je čitati jer je shvatio da ljubav nema logike ni ikakvog smisla.

??????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????

Kako si znala da sam to ja

Mostovi

U meni veceras jedna reka
razbila ogromna brda daleka,
muci se urlice, ramice klance
i kida svoje zelene lance,
i rije kroz moje srce i pece
i kroz oci mi kipi i tece.

U tebi veceras ta ista reka,
cudno je meka.
I cas je srebrna, i cas je plava,
u njoj se tisina odslikava.

Svako u sebi reke druge,
pod istim mostovima sretne,
zato su nase srece i tuge
uvek drukcije istovetne.-----------ANTIC

Na to ce Almitra: Pricaj nam o ljubavi.
I on podize glavu i pogleda ljude,
a po njima polegnu tisina.
I on progovori glasom silnim:
Kad vas ljubav pozove, podjite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,
Premda vas mac, skriven medju perima njenim,
moze povrediti.
A kad vam progovori, verujte joj,
Premda vam glas njen moze unistiti snove,
k'o sto severac opustosi vrt.
...............................
Jer, bas kao sto vas krunise,
ljubav ce vas i razapeti.
Isto kao sto vas podstice da rastete,
tako ce vas i okresati.
Kao sto se uspinje do visina vasih i miluje vam
grancice najtananije sto trepere na suncu,
Tako ce se spustiti i do vaseg korenja
i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja psenicnog,
sakupice vas u narucje svoje.
Omlatice vas, da bi vas ogolila.
Prosejace vas, da bi vas otrebila od kukolja.
Samlece vas, do beline.
Umesice vas, dok ne postanete gipki;
A onda ce vas izloziti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hleb
za svetu Bozju svetkovinu.
Sve ce vam to ljubav uciniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali deo srca Zivota.

Budete li, pak, u strahu svome trazili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svet koji ne poznaje godisnja doba
gde cete se smejati, al' ne punocom smeha svog
i plakati, al' ne do poslednje suze svoje.


Halil Dzubran


p.s.covek je predivno pretochio zivot u knjigu

Bar ja tako mislim.Jos kad bi se u svakoj zivotnoj situaciji setili ovih reci....

Baš

Vala bash

" Kada bih imao jedan komadic zivota, dokazivao bih ljudima koliko grese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju .

Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta i podario mi komadic zivota, moguce je da ja ne bih kazao sve sto mislim , ali nesumnjivo bih mislio sve sto kazem. Stvari bih cenio, ne po onome sto vrede, vec po onome sto znace. Spavao bih manje , sanjao vise, shvatio sam da svaki minut koji provedem zatvorenih ociju gubimo sezdeset sekundi svetlosti.

Hodao bih kad drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slusao bih druge kada govore i kako bih uzivao u sladoledu od cokolade.

Kada bi mi Bog poklonio komadic zivota, oblacio bih se jednostavno , izlagao potrbuske suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo telo vec i dusu.

Boze moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju mrznju na ledu i cekao da izgreje sunce.

Boze moj, kad bih ja imao jedan komadic zivota ... ne bih pustio da prodje ni jedan jedini dan, a da ne kazem ljudima koje volim da ih volim. Uveravao bih svaku zenu i svakog muskarca da su mi najblizi i ziveo bih zaljubljen u ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko grese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.

Deci bih darivao krila ali bih prepustio da sama nauce da lete, stare bih poucavao da smrt ne dolazi sa staroscu vec sa zaboravom. Toliko sam stvari naucio od vas ljudi...

Naucio sam da citav svet zeli da zivi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreca u nacinu savladavanja litica. Shvatio sam da kada tek rodjeno dete stegne svojom malom sakom, po prvi put, prst svoga oca,
da ga je zauvek uhvatilo. Naucio sam da covek ima pravo da gleda drugog odozgo, jedino kada treba da mu pomogne da ustane da se uspravi. Toliko toga sam mogao da naucim od vas, premda mi to nece biti od vece koristi, jer kad me budu spakovali u onaj sanduk, ja cu nazalost poceti da umirem."

Oprostajno pismo Gabriela Garsije Markesa

LJUBAV
nije luksuzni artikal za dobrocudne ljude
i blage tipove.

LJUBAV
nije poput suncanih pega,
koje neko dobije a drugi ne,
a da pritom ni jedan ni drugi
nista ne mogu uciniti.

LJUBAV
pretpostavlja stvari koje vise nisu u modi:
ziveti jednostavno, biti kadar odreci se necega,
prijateljstvo, dobrotu i vernost.

LJUBAV
ne treba zamenjivati
sentimentalnoscu ili milostinjom
delima iz milosti i milosrdja.

LJUBAV
nema nista zajednicko sa solidarnoscu
unutar mocnih grupa i stranaka,
gde se pomaze samo sebi i sebi jednakima

ZRACITI ljubav:
Zraciti Toplinu
i nikoga ne povrediti

Biti vatra i nikoga sprziti


Phill Bosmans

DUSO MOJA


Dušo moja, ja ne znam više,
koliko dugo ovdje stojim,
dok gledam kako liju kiše,
pod mračnim prozorima tvojim!

Dušo moja, i kada krenem,
htjeo bih opet da se vratim,
ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati!

Ostalo s tobom da te ljubi,
kada si sama i kad je zima,
jer ja sam onaj, koji gubi,
i prije nego išta ima!

Dušo moja, k'o kaplja vode,
i ti se topiš na mom dlanu,
jer stobom dođe, a bez tebe ode,
stotinu dana u jednom danu!

Dušo moja, ti umorna si,
i bez tebe ti ležaj spremam,
na nekoj zvijezdi, što se gasi,
ja tražim svjetlost, koje nema!

Pod hladnim nebom, ispod granja,
Stavit' ćes glavu na moje grudi,
jer ja sam onaj, koji sanja,
i zato necu da te budim!

Ljubav je sigurno najveci izazov i stalna inspiracija svih umetnika, a i nas, ostalih "smrtnika". Kao osnovni deo zivota, ona je sveprisutna esencija, ali podjednako tesko iskaziva ljudskim nacinima izrazavanja. Svi je imaju, svi je poznaju ali niko je ne uspeva sveobuhvatno objasniti. Naucnici su kroz vekove pokusavali da je definisu, pisci da je recima opisu, slikari pokusavaju da je bojama izraze, kipari su je velicali najrazlicitijim oblicima... Njezina neiscrpna energija i snaga pokrecu. Ljubav je dah zivota,

Ne moras nikome da kazes, to se primeti

https://www.youtube.com/watch?v=aCffUltuqzQ&feature=related

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.

Kada je Dosada zijevnula treći put,
Ludost je, uvijek tako luda, predložila:

"Hajdemo se igrati skrivača!
Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je među osjećajima."

Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
"Skrivača? Kakva je to igra?"

"To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada završim sa brojenjem, polazim u potragu, i koga zadnjeg pronađem, taj je Pobjednik."

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.

Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada ništa nije interesiralo.

Ali nisu se svi htjeli igrati.

Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.

Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.

Oprez nije htio riskirati.

"Jedan, dva, tri..." počela je brojati Ludost.

Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.

Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.

Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.

Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero,
a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.

Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.

Sebičnost je pronašla skroviste, ali samo za sebe!

Laz se sakrila na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana),
a Požuda i Strast u krateru vulkana.

Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.

Kada je Ludost izbrojala 999.999,
Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

"Milion", zavikala je Ludost i započela svoju potragu.

Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena.

Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha.

Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti.
Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.

Od tolikog traženja Ludost je ožednila,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.

Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.

Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.

Talent u zlatnom klasju žita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,
Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana),
a Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali.

Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.

Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se već razbijesnila, ugledala je ružičnjak.
Zašla je među ruže, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla, počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.

Odjednom se začu bolan krik.
Ružino trnje izgrebalo je Ljubavi oči.
Ludost nije znala što da učini.

Pronašla je Pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.

Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide.

Lepo, Ljiljano.

Nego, 'el' to dosada traži ljubav? Nikako da skontam, kao ni to, zašto sve drugo ostade okato samo ljubav slepa, možda vi znate

Najgori nacin da ti neko nedostaje je da sedis pored njega i
znas da ga nikada neces imati.

Podseti me sta to bese ljubav
I bar na tren biti zaljubljen.
Sta to bese, sta to bese ljubav
I bar na tren biti zaljubljen?

https://www.youtube.com/watch?v=qMXC0XzuTls&feature=search_on_watch&search=podseti%20me%20sta%20to%20bese%20ljubav#

https://www.youtube.com/watch?v=6AZ_p9zJXMo&feature=related

Ono shto je najlepshe u iskrenoj i dubokoj ljubavi, u kojoj je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna nasha mana ne dolazi do izraza. Mnogo shta, shto je zlo u nama ischezava, a ono shto je dobro ustostruchi se.

Ivo Andric

zNATE LI?
Da je desna strana telamuska,
ona iz koje dajemo.
Leva strana tela je zenska,
onom kojom primamo.
Kad god u zivotu ide naopako,
uvek je na desnoj strani......