SAMOSPOZNAJA

--------------------------------------------------------------------------------
Prepreke u samospoznaji nisu racionalne već emocionalne prirode. Naše teškoće da upoznamo sebe potiču iz našeg straha, ne iz nedovoljnosti našeg razuma.

To je oštar, izuzetno snažan i sveprožimajuči strah od suočavanja sa onim kakvi zaista jesmo.

To je strah od rušenja iluzija, koje smo godinama gradili, o vlastitim izvanrednim, čak nadljudskim moćima, sposobnostima i vrlinama.

To je strah od gubitka vere um vlastitu neomeđenost i nepovredivost, strah od suočavanja sa vlastitom ograničenošću, konačnošću i ranjivošću.

Zaista ćemo upoznati sebe tek sledeći vlasite strahove. Krećući tragom upravo onih neugodnih misli koje najčešće pokušavamo da odagnamo što dalje. I otvorivši se ka plodotvornim sumnjama koje obično odbacujemo, odlučno i žestoko. Sebe rasvetljavamo lagano, prolazeći kroz ono što nas plaši i odbija.

Niko sebe u celini ne može spoznati odjednom, u jednom bljesku koji sve rasvetljava. Naša je duša kao splet brojnih podzemnih pećina, međusobno povezanih zamršenim prolazima.

Osvetljavamo kutak po kutak sebe samih i pećinu po pećinu naše unutrašnjosti. Često tumarajući i saplićući se.

Svoje stvarno biće uočavamo kroz niz delimičnih uvida koje zatim povezujemo u celinu, onako kako se sklapa mozaik.

Kako napredujemo, naši strahovi naizmenično slabe i jačaju.

Slabe jer se tope iluzije koje po svaku cenu valja čuvati. I jačaju kada naiđemo na neke od samoobmana koje još uvek nismo spremni da napustimo jer nam život bez njih izgleda nemoguć. Ti naleti pojačanog straha su, međutim, privremeni. Splasnuće nastavimo li da potkopavamo svoje iluzije.

Što smo manje skloni samozavaravanju, to imamo manje razloga da se bojimo susreta sa bićem kakvo zaista jesmo.

Zaista ćemo upoznati sebe tek sledeći vlasite strahove. Krećući tragom upravo onih neugodnih misli koje najčešće pokušavamo da odagnamo što dalje. I otvorivši se ka plodotvornim sumnjama koje obično odbacujemo, odlučno i žestoko. Sebe rasvetljavamo lagano, prolazeći kroz ono što nas plaši i odbija.

zutaruzasadunava ::

Zaista ćemo upoznati sebe tek sledeći vlasite strahove. Krećući tragom upravo onih neugodnih misli koje najčešće pokušavamo da odagnamo što dalje. I otvorivši se ka plodotvornim sumnjama koje obično odbacujemo, odlučno i žestoko. Sebe rasvetljavamo lagano, prolazeći kroz ono što nas plaši i odbija.

Jedino sto samospoznajom mozemo da izgubimo to je ono sto nazivamo svojom licnoscu i laznim egom. A ona je razlicita, od prilike do prilike. Jedni smo na poslu, drugi u kuci, treci u komsiluku, cetvrti u vezama, druzenju..... Koliko nas ima i ne primecujemo, vec to pripisujemo prilikama, ljudima, okruzenju. Retko smo stvarno sa sobom. I retko kada smo sad i ovde. Mozda je to strah od toga ko smo, a mozda i nasa nerazvijenost, nesposobnost da uvidimo svoju sustinu i stvarno potpuno vladamo sa sobom, sa onim sto jesmo, cemu tezimo... Mozda smo zato radije u ilizijama, poslu, quazi vezama, tudjim zivotima i brigama... Dobro je popricati sa sobom sto cesce. Najveca je nemoc prosto pobeci, skliznuti u nesto drugo...

Kad se probudim. Pijem onu prvu kafu.

zutaruzasadunava ::

--------------------------------------------------------------------------------
Prepreke u samospoznaji nisu racionalne već emocionalne prirode. Naše teškoće da upoznamo sebe potiču iz našeg straha, ne iz nedovoljnosti našeg razuma.

To je oštar, izuzetno snažan i sveprožimajuči strah od suočavanja sa onim kakvi zaista jesmo.

To je strah od rušenja iluzija, koje smo godinama gradili, o vlastitim izvanrednim, čak nadljudskim moćima, sposobnostima i vrlinama.

To je strah od gubitka vere um vlastitu neomeđenost i nepovredivost, strah od suočavanja sa vlastitom ograničenošću, konačnošću i ranjivošću.

Zaista ćemo upoznati sebe tek sledeći vlasite strahove. Krećući tragom upravo onih neugodnih misli koje najčešće pokušavamo da odagnamo što dalje. I otvorivši se ka plodotvornim sumnjama koje obično odbacujemo, odlučno i žestoko. Sebe rasvetljavamo lagano, prolazeći kroz ono što nas plaši i odbija.

Niko sebe u celini ne može spoznati odjednom, u jednom bljesku koji sve rasvetljava. Naša je duša kao splet brojnih podzemnih pećina, međusobno povezanih zamršenim prolazima.

Osvetljavamo kutak po kutak sebe samih i pećinu po pećinu naše unutrašnjosti. Često tumarajući i saplićući se.

Svoje stvarno biće uočavamo kroz niz delimičnih uvida koje zatim povezujemo u celinu, onako kako se sklapa mozaik.

Kako napredujemo, naši strahovi naizmenično slabe i jačaju.

Slabe jer se tope iluzije koje po svaku cenu valja čuvati. I jačaju kada naiđemo na neke od samoobmana koje još uvek nismo spremni da napustimo jer nam život bez njih izgleda nemoguć. Ti naleti pojačanog straha su, međutim, privremeni. Splasnuće nastavimo li da potkopavamo svoje iluzije.

Što smo manje skloni samozavaravanju, to imamo manje razloga da se bojimo susreta sa bićem kakvo zaista jesmo.

Istrazivanja pokazuju da je emocionalna inteligencija, drushtvene i emocionalne veshtine, koje chine ono shto mi nazivamo karakter, vaznije za uspeh vasheg deteta, nego intetigencija merena sa IQ.
Iz tog razloga sam u postu i citirala tebe, zutaruzasdunava, jer se potpuno slazhem sa onim shto si napisala.
Toplo preporuchujem svim roditeljima knjigu Lorens E. Shapiro "Emocionalna inteligencija- kako vaspitanjem dobiti dete sa visokim EQ".
Poshto, bar tako kazu, u svakome od nas "chuchi jedno dete", chini mi se da je nije loshe procitati i radi nas samih. Naravno, prochitavshi je ne smatram da sam uvetjala svoj EQ, ali bar sam lakshe definisala neke svoje lichne nedostatke. uspeh je i preoznati ih "u sebi". Slozitetjete se?
Zelim samo u par teza da vam navedem koje jednostavne i praktichne savete Lorens E. Shapiro daje u knjizi.Svode se na savete kako da:
- vashe dete izgradi i neguje prijateljske odnose sa drugom decom;
- radi u grupi;
- reshava samostalno probleme;
- smeje se svojim nedostacima;
- motivishe sebe;
- suochi sa teshkim situacijama;
- koristi rachunar da bi unapredilo svoje sposobnosti;

(http://www.iza-ogledala.com)

U nama se sukobljavaju dve suprotstavljene težnje – da sebe obmanemo i da sebe spoznamo. Kod mnogih je ljudi prva jača, prevladavajuća, druga oslabljena, duboko potisnuta, skoro ugušena. Mnogi od sebe i od istine o sebi beže, prosto panično. Ali čak i kada je težnja ka samospoznaji gotovo ugušena ona još uvek nije sasvim uništena. Tehnika samospoznaje nam pomaže da tu težnju prihvatimo, ojačamo i učinimo pokretačkom snagom svojih života.

Samospoznaja je proces u kome nema ničeg mističnog, to nije prosvetljenje koje nas odjednom i čitave obasjava.

Samospoznaja je svakodnevni rad na sebi. To je uporno razotkrivanje vlastitih nedelotvornih samoodbrana, uzaludnih samoobmana i jalovog samozavaravanja. To je proces u kome otkrivamo deo po deo sopstvenog sebi nepoznatog bića, kao i veze koje među tim delovima postoje.

Tu se zadržavamo na stvarima koje nas uznemiravaju, plaše, dovode van sebe, gone u bes, guraju u očajanje. Ne pokušavamo više da ih automatski odgurnemo, potisnemo, zakopamo, obuzdamo, kontrolišemo niti da ih se rešimo grozničavim aktivnostima ili sredstvima za smirenje. Tu očajanje, bes, strah, tupost, razdraženost, napetost, teskoba, inercija, bezvoljnost, potištenost postaju zagonetke čije duboke uzroke valja razotkriti. To su polazišta od kojih krećemo.

Prvi i jedan najvažnijih koraka na putu samospoznaje je, dakle, prevladati iskušenje, koje je preraslo u naviku, da se kako tako i što hitnije ratosiljamo onoga što nas muči i nastavimo dalje, ne postavljajući sebi previše pitanja.

Da bismo spoznali sebe, moramo se najpre zapitati nad samima sobom. I to ne apstraktno, već konkretno, kroz ono što nas pogađa i boli. Moramo da se na sebi zadržimo, umesto da preko sebe prelazimo.

Nije, međutim, dovoljno da o sebi „razmišljamo“, tražeći racionalna objašnjenja za svoje nevolje. Možemo sklapati veoma dovitljive intelektualne konstrukcije ali nas to neće dovesti mnogo bliže sebi samima. Veoma lako ćemo upasti u zamku da, prividno tragajući za obrazloženjima, zapravo nalazimo izgovore i samoopravdanja. Naš razum može svoju moć staviti u službu naših samoobmana.

Radi se o tome da se, što je više moguće, otvorimo prema sebi. A to znači da dopustimoi da naša osećanja i misli struje što slobodnije, polazeći od onoga što nas pritiska, plaši, uzrujava, tišti, boli.

Cilj je da doživimo emocionalni potres koji će nam razotkriti bar delić naših stvarnih osećanja i mišljenja.

U početku nam ovo može biti teško ali ćemo se vremenom polako odvikavati od automatske samokontrole koja je proizvod velikog unutrašnjeg straha.

Kao i u svemu što čovek radi, vežba je i ovde najznačajnija. Što više budemo radili na sebi, to će nam bolje i lakše ići.

Nemojmo reći da za to nemamo vremena. Čudnovato je i krajnje besmisleno je da za sve nekako nađemo vremena izuzev za sebe. Kao da nam je sve drugo važnije od sebe samih. Nemojmo žuriti. Nismo na trkama, ni u vojnom pohodu. U samospoznaji napredujemo lagano, zapletenim, skrivenim, nesigurnim stazama od kojih mnoge tek treba prokrčiti. Često ćemo grešiti, lutati, zalaziti na stranputice, vrteti se u krug ili stajati u mestu. Biće mnogo oklevanja i nesnalaženja. To je neminovno i ne treba da nas obeshrabri. Poduhvat koga smo se prihvatili od suštinskog je značaja za nas život, nije stoga čudno da je naš zadatak zamršen i naš put zaprečen brojnim preprekama.

Budimo samo strpljivi. Traženje prečica je najsigurniji način da zalutamo.

Kako sebe budemo otkrivali, manje ćemo se sebe bojati, što znači da ćemo brže i lakše napredovati.

Najvažnije je da krenemo. Nije tako strašno kao što se mnogima čini. Nemamo šta da izgubimo. A možemo dobiti ono suštinsko – sebe same.

''Nemojmo reći da za to nemamo vremena. Čudnovato je i krajnje besmisleno je da za sve nekako nađemo vremena izuzev za sebe.''

''Nemamo šta da izgubimo. A možemo dobiti ono suštinsko – sebe same.''

(http://jedno.bloger.hr/)

Emocionalna logika

Čovjekom upravljaju racionalni i emocionalni um. Tijekom evolucije i razvoja civilizacije, čovjek je sve više razvijao racionalni um koji mu je svojim intelektualnim sposobnostima omogućavao da uspostavi kontrolu nad sredinom u kojoj živi. Bez racionalnog uma čovjek nikad nebi ovladao vatrom, oružjem za lov ili sposobnošću da formira složene društvene zajednice, što je sve bilo presudno za opstanak. Racionalni um se odlikuje sposobnošću pronalaženja uzročno-posljedičnih veza u sredini u kojoj djeluje. Što omogućuje čovjeku da uspostavi kontrolu nad svojom okolinom. Ako znamo da će, kao posljedica pada sa visoke stijene, antilopa biti usmrćena, onda možemo pokušati (vikom i mahanjem) izazvati i njen uzrok. Sa druge strane emocionolni um nema ništa slično analitičkom načinu razmišljanja. Odluke emocionalnog uma su bazirane na intuitivnim mehanizmima. Kojim zakonitostima podliježu ti mehanizmi još uvijek nije poznato. Međutim ono što se sa sigurnošću može tvrditi je to, da su rezultati emocionalnog uma produkt svojevrsne logike. Logike koja je različita od logike racionalnog uma.

Frojd je u svojoj psihoanalizi iznio tezu po kojoj dovođenje mehanizma odlučivanja iz emocionalnog uma (podsvijest) u racionalni um (svijest) automatski vodi ka ozdravljenju. Odnosno do razumijevanja, uzročno-posljedičnog šablona, od strane psihoanalizirane osobe. Ali da to nije tako shvatio je već i sam Frojd u svom kasnijem radu. Razlog zašto racionalni um odbija shvatiti pravila emocionalnog uma mogu se naći upravo u različitoj logici po kojoj djeluje prvi odnosno drugi um.

Uz određene rezerve moglo bi se reći da je čovjek kroz mikroprocesor uspio simulirati logiku racionalnog uma. U sjećanju mi je ostao jedan članak na temu vještačke inteligencije, gdje se između ostalog potegnulo i pitanje testa, kojim bi se potvrdilo da je vještački sklop zbilja inteligentan. Jedno od ponuđenih rješenja je bila i tvrdnja, da kad računalo pobijedi svijetskog prvaka u šahu tad ćemo znati da smo stvorili vještačku inteligenciju. Kao što znamo to se već dogodilo, pa opet niko nije uvjeren da je vještačka inteligencija zbilja stvorena. Međutim ono što bi mogli zaključiti je činjenica da je računalo dostiglo čisto logičke sposobnosti čovjeka. Pri tome ne treba smetnuti sa uma da računalo još uvijek ne posjeduje nikakav oblik percepcije, koja je zapravo ključna osobina inteligencije.

A, što je sa emocionalnim umom? Da li ćemo uspjeti simulirati logičke mehanizme koji vladaju našom intuicijom? Mnoge teorije su razvijene kao pokušaj da se racionalno uokvire pravila po kojima djeluje naš emocionalni um. Nije li emocionalna logika toliko specifična da ju je nemoguče pojmiti našim racionalnim načinom rasuđivanja? Zbog toga bi jedini način, da se razumije funkcioniranje emocionalnog uma, bila upravo sama emocionalna logika.

Emocionalna shema - NAPUŠTANJE

Izuzetno jak osjećaj straha da će nas ljudi ostaviti sasvim same, u temelju je emocionalne sheme napuštanja. Shema može biti izgrađena u djetinjstvu, potaknuta stvarnim iskustvom napuštanja – smrt jednog roditelja, razvod roditelja i slično.
Međutim, veoma često se stvarno napuštanje nije moralo dogoditi. Osjećaj napuštanja se mogao pojaviti i posredno, česte selidbe, duga poslovna putovanja, ili emocionalno udaljen roditelj, što na dijete može ostaviti isti utisak kao i stvarno napuštanje. Možda jedan od najčešćih uzroka sheme napuštanja je nepredvidljiv roditelj, jednom u dobrom raspoloženju, a drugi put strašno ljut, pri čemu dijete nije upoznato sa stvarnim uzrocima takvog ponašanja. Česte svađe između roditelja mogu kod djeteta također usaditi strah od napuštanja.
Kod ljudi s ovom shemom dovoljan je i najmanji osjećaj da će ostati sami pa da potonu u duboku tugu i strah od izdvojenosti. Strah i panika su temeljne emocije sheme napuštanja.
Strah da će ga najvažnija osobu u njegovom životu napustiti kod djeteta će izazvati još jače vezanje uz tu osobu. Takvo ponašanje, normalno je samo kod djeteta. Očajničko vezivanje uz nekoga, ili stalno traženje potvrde da će netko ostati uz nas, ima za svrhu da uguši negativne emocije potaknute shemom napuštanje.

Problem se javlja kad se takvo vezivanje, kroz shemu napuštanje, prenese i u odraslu dob. Kada se strah da ćemo ostati sami i napušteni stalno javlja u našim najprisnijim vezama. Manipulativni okviri izgrađeni na shemi napuštanje mogu biti mnogostruki. Tjeskobno vezivanje i stalno traženje potvrde da je veza stabilna i sigurna je jedan od njih. Stalno traženje uvjerenja da je veza sigurna, često puta može dovesti do ostvarenja vlastitog predviđanja, tako da partner stvarno ode.
Shema napuštanja, osobe drži u pretjeranoj zabrinutosti za vezu. Takve osobe su u stalnom strahu da će ih partner napustiti zbog nekog drugog i za najmanju sitnicu. Drugi manipulativni okvir, izgrađen sa ciljem da takvu osobu zaštiti od negativnih emocija, je držanje na distanci. Kada se osoba, zbog stalnog straha da će biti ostavljena, u vezi ponaša mnogo hladnije nego što se stvarno osjeća. Na taj način prepuštajući partneru da nosi odgovornost za budućnost veze. Dok je god partner spreman da se trudi, osoba sa shemom napuštanja ima savršenu potvrdu da neće biti ostavljena. Druga je mogućnost odbrane da takva osoba napusti vezu prije nego što partner napusti nju.
Još jedan manipulativni okvir može takve osobe voditi u stalnu potragu za slijedećom osobom uz koju bi se vezale. Strah da će biti napuštene takve osobe navodi da previše požuruje ulazak u romantičnu vezu, insistirajući da provede svaki trenutak sa svojim partnerom. Istovremeno ljubomorno optužujući partnera da on voli nekog drugog.
Percepcija kod osoba sa shemom napuštanja usmjerena je ka znakovima koji upućuju na to da će biti ostavljeni, tumačeći ih tako da znače kraj veze. Rezultat takve percepcije je prevelika uznemirenost kod razdvojenosti od voljene osobe, kao što su poslovna putovanja ili odlazak na studij.
Osjećaji koje može izazvati privremena razdvojenost ili stvarni prekid prisne veze kod osoba sa shemom napuštanja, mnogo su jači nego što bi osjetila većina ljudi. Sama mogućnost takvog napuštanja može izazvati paniku tako jaku kao što je strah malog djeteta kad se izgubi od roditelja u tržnom centru.

Ako se, kao i ja, prepoznajete u shemi napuštanje, usredotočenost vam može pomoći da shvatite da su ti strahovi rezultat vašeg vlastitog emocionalnog uma. Takva spoznaja će vas uvjeriti da možete biti sami i zadovoljni, prije nego usamljeni i očajni. Osobe sa shemom napuštanja trebaju spoznati da će im biti sasvim dobro ako su sami, da imaju unutrašnje rezerve za zadovoljenje svojih potreba i da se neće raspasti ako ih netko napusti. Učenje o tome kako imati povjerenja u vezi, putokaz je na tom putu.

Emocionalne sheme USKRAĆENOST

Shema uskraćenosti očituje se kroz izuzetno snažan osjećaj da našim potrebama nitko neće izaći u susret. To uvjerenje je često izgrađeno još u djetinjstvu, kad je jedan, ili su oba roditelja, bili toliko zaokupljeni sobom – zbog posla, stalne rastresenosti, ratnih neprilika, ili problema sa alkoholom – da su jednostavno bili slijepi i gluhi, ili nisu puno niti davali značaj, emocionalnim potrebama svog djeteta. Odrasli sa shemom uskraćenosti su često izazvani osjećajem, da nisu primijećeni ili da im se ne posvećuje dovoljna pažnja, naročito u njihovim najprisnijim vezama.
Emocije u temeljima sheme uskraćenosti su, duboka žalost i bespomoćnost, koje su izazvane uvjerenjem da nas nitko ne može razumjeti i brinuti o nama. Osobe sa shemom uskraćenosti često se osjećaju ljuti, jer im se čini da se nitko ne obazire na njihove potrebe. Izvor te ljutnje je zapravo usamljenost i tuga.
Shema uskraćenosti može biti potaknuta u djetinjstvu na razne načine. Ova shema može potjecati od manjka njege, topline i osjećajnosti. U drugom slučaju, osaba je mogla biti uskraćena u suosjećanju, jer se zapravo nitko nije brinuo za njihove osjećaje, slušao o njihovim brigama i stvarima koje su im bile važne.
Manipulativni okviri, izgrađeni na temeljima sheme uskraćenosti, mogu biti različiti. Jedna osoba, na primjer, postala bi ljuta i puna primjedbi i zamjeranja, napadajući svakoga u koga bi se razočarala. Njezino zahtjevno ponašanje bi, zapravo, otežavalo njezinoj okolini da suosjeća sa njom.
Druga osoba sa shemom uskraćenosti mogla bi biti neobično ljubazna, izlazeći u susret ljudima i kad joj to ne paše. Ali, i pored velikog broja prijatelja, takva osoba bi se uvijek osjećala povrijeđena, jer bi imala osjećaj da nitko nije dovoljno pažljiv, i da se nitko ne brine o njoj. Ako bi nešto željela, rastužila bi se što to nitko ne primjećuje i ne javlja joj se, čak iako o svojim potrebama i željama uopće nije govorila. Kao da očekuje da drugi ljudi čitaju njezine misli, osjećaju njezine potrebe, iako bi u stvarnosti izgledalo da je sve u redu.
Prva osoba je previše nastojala da zadovolji svoje interese, dok je druga osoba svoje interese previše skrivala. Ista emocionalna shema, drugačiji manipulativni okvir. Ali rezultat je uvijek isti, razočaranje.

Osobe sa shemom uskraćenosti osjećaju da bi drugi ljudi trebali jednostavno osjetiti njihove potrebe, bez da oni sami išta kažu. Radi osjećaja da se nitko ne brine za njih, mogu postati previše popustljivi prema sebi, trošeći na sebe preko svojih mogućnosti, ili previše jedu, pokušavajući nadoknaditi pažnju koja im nedostaje.
Radi toga što stalno brinu o potrebama drugih ljudi rijetko otkrivaju svoje vlastite. Ali, i pored toga, često osjećaju krivnju što ne rade dovoljno, bez obzira koliko su već učinili. Takve osobe očajnički žele primiti pažnju koju same daju, ali plašeći se da je neće dobiti ako pokažu svoje potrebe, prave se da su uvijek dobro raspoložene i sposobne za djelovanje.
Oni mogu djelovati tako društveni kao da ne trebaju nikoga da se o njima brine. Ljudi jednostavno ne vide razloga brinuti se o nekome tako sposobnom. Katkad osobe sa shemom uskraćenosti naginju zanimanjima u kojima se pomaže ljudima, kao što su socijalni radnik, medicinska sestra, psiholog. Kad je to pomaganje zapravo manipulativni okvir izgrađen na shemi uskraćenosti, to se može osvetiti.
Percepcija u shemi uskraćenosti upravljena je na znakove zanemarivanja. Ta osoba se može osjetiti razočarana zbog samo jedne sitnice kojom ju je povrijedio netko kome je inače stalo do nje. Takva percepcija dovodi do stolnih razočaranja u odnosima.

Usredotočenost nudi sredstvo za osviješćivanje ove emocionalne sheme, tako da više ne bude nesvjesni upravljač vašeg života. Možda trebate postati svjesni svoje sklonosti da iskrivljeno tumačite postupke druge osobe – na primjer, ako mislite da netko od vas samo nešto treba, naučite se suočiti sa tom idejom, pa ćete vidjeti da ta osoba možda samo uživa u vašem društvu, ne očekujući nešto drugo.

Emocionalna shema - ODBOJNOST

Uvjerenje da nismo vrijedni nečije pažnje i ljubavi osnovna je karakteristika sheme odbojnosti. Jak osjećaj da se u njima nalazi nekekva mana ili greška, osobe sa ovom shemom drži u strahu da će svatko tko ih istinski upozna, bezuvjetno kod njih naći neki nedostatak.
Stalno roditeljsko neodobravanje, vrijeđanje i ponižavanje, kod djeteta može stvoriti osjećaj da zbog vlastitog nedostatka nisu dostojni pažnje i ljubavi. Poruka gađenja i neodobravanja može biti i neverbalna – dizanje obrva ili sarkastičan način izražavanja. Temeljne emocije u shemi odbojnosti su poniženje i sram.
Osobe s ovom shemom na sebe mogu gledati s gađenjem, slično onome kako su na njih gledali roditelji. Takve osobe su stalno na oprezu da se ne otkriju njihovi nedostatci. Žive s pretpostavkom da se neće svidjeti onome tko ih stvarno upozna. Vjeruju da ako ih netko bolje upozna, njihovi nedostatci će postati očiti i oni će biti odbačeni.

Prvi manipulativni okvir, koji mogu razviti osobe sa ovom shemom, temelji se na arogantnom hvalisanju, kojim pokušavaju prikriti osjećaj manjkavosti. Neprestano se žele prikazati mnogo boljima nego što oni sami vjeruju da jesu. U stalnoj su potrazi za javnim priznanjem, koje bi im trebalo poslužiti kao kompenzacija osjećaja manjkavosti.
Drugi manipulativni okvir vodi u popuštanje pred snažnim osjećajem bezvrijednosti. Nedostatak samopouzdanja ih navodi da se skrivaju, otkrivajući, veoma oprezno, jako malo od svojih osjećaja i misli. Osobe s ovim manipulativnim okvirom se jako teško upuštaju u poznanstva i odnose s drugim ljudima. Plašeći se da će biti kritizirani, pažljivo biraju što će otkriti o sebi. Rezultat svega je šuplja, lažna osobnost, izgrađena da od okoline sakrije osjećaj manjkavosti.

Shema odbojnosti izaziva mnoge probleme u odnosima. Zbog stalnog straha da će njihove greške biti otkrivene, osobe s tom shemem se čestu upuštaju u odnose s onima koji su daleko. Kominikacija internetom je idalna za takve osobe. Internet im omogućava potrebnu distancu, koja ih štiti od pretjeranog otkrivanja. Na taj način mogu potpuno kontrolirati ono što otkrivaju partneru za drugim računalom.

Znakovi sheme odbojnosti mnogo su istančaniji nego kod većine ostalih. Tipični znakovi da osjećaj manjkavosti vodi vaše reakcije uključuju duboku žalost kad ste sami i misli o tome kako nitko ne želi biti s vama. Drugi znakovi ove sheme mogu biti omalovažavanje sebe pred drugima ili pred samim sobom. Ako vam shema odbojnosti izgleta poznato, usredotočenost vam može pomoći da osporite vaše misli koje povećavaju vaše greške i sumnju u sebe u vašem umu. Usredotočenost će vam dati ispravniju sliku vlastite stvarne snage. Do napretka dolazi kad se naučite vjerovati da vas vaši najbliži poznaju i vole onakve kakvi ste.

*bazirano na djelima od – Jeffrey Young, Tara Bennett, Daniel Goleman

http://www.skac.hr/tekstovi/trazimo_istinu.htm
..........................................................................

''SMISAO BRAKA

Najdublji smisao braka je učenje ljubavi. Zbog toga nam je Bog dao zaljubljenost da bi nas to dovelo u najbližu blizinu ljubavi. Čak i najnerazvijenija osoba, kad je zaljubljena, sposobna je nadmašiti samu sebe. I krajnje sebična osoba će za vrijeme trajanja tog osjećaja imati nesebične impulse. Zaljubljenost stvara čežnju za ujedinjenjem barem s jednom osobom. Jer sve dok smo odvojeni od drugih ljudi to mora stvarati usamljenost i nesreću. Tako je zaljubljenost pokretačka sila, ali ako se ne upotrijebi za građenje ljubavi ona će nestati, ali će trag ipak ostati.

Zaljubljenost dolazi nenadano i neočekivano u određenim točkama života, čak i onima koji se boje prividnog rizika bliskosti zbog teških iskustava iz djetinjstva. Ljudi koji se boje svojih emocija i života kao takvog, često će učiniti sve da što je u njihovoj moći da izbjegnu iskustvo zaljubljenosti. Međutim, za takvu osobu punu stahova koji ne moraju biti svjesni, to je dobar lijek, bez obzira što mogu slijediti tuga ili gubitak, kao posljedica drugih psiholoških faktora.

Postoji i drugi ekstrem, a to su ljudi koji se ne boje iskustva zaljubljenosti, ali oni ga koriste samo dok traje kao kompenzaciju. Tada traže drugog partnera i tako dalje. Međutim, kao i svaka kompenzacija, oni ostaju neispunjeni i nesretni.

Kada dublje proanaliziramo zaljubljenost vidjet ćemo da je to čežnja za drugom osobom. Zaljubljenost povećava znatiželju da se upozna drugo ljudsko biće. Tako dugo dok postoji nešto novo za otkriti u drugoj osobi, i tako dugo dok sami sebe otkrivamo drugoj osobi, zaljubljenost će ostati u odnosu. Onog trenutka kada počnemo vjerovati da smo pronašli sve ono što se dalo pronaći u drugoj osobi, i da smo razotkrili sve što smo imali kod sebe, zaljubljenost će nestati.

Zaljubljenost nas donosi do točke kad se prestanemo truditi upoznavati partnera i sebe. Ali nakon ove točke, naša želja za potragom neograničenih dubina druge osobe i dobrovoljnim razotkrivanjem nas samih i naše unutarnje potrage, određuje da li smo upotrijebili zaljubljenost kao most prema ljubavi. A to je određeno našom željim da da naučimo kako voljeti. Granice ne postoje, jer je život vječna mijena, ne prestajemo se razvijati dok živimo. To znači da spoznajemo sebe dok smo živi. Kada bismo shvatili tu mudrost onda bismo od braka načinili čudesno putovanje kakvo bi on i trebao biti. Duhovna ideja braka je spoznavanje sebe samog i spoznavanje partnera. Što se to češće događa, to će brak biti sretniji i mi ćemo se osjećati ispunjenije.
Jedino u istinskom zajedništvu zaljubljenosti i ljubavi možemo u svom partneru otkriti nove razine postojanja, koje do sad nismo opazili. A i sami ćemo se razvijati zato što smo se oslobodili taštine i pokazali se onakvima kakvi doista jesmo. Tako će odnos uvijek biti nov, bez obzira koliko smo bili uvjereni da onog drugog poznajemo. Sve maske moraju pasti, ne samo one površinske, nego i one dubinske za one za koje nismo bili ni svjesni da postoje. Tako će naša ljubav ostati živa. Nikada neće biti statična. Nikada je nećete morati potražiti negdje drugdje. Postoji toliko toga za vidjeti i otkriti unutar vašeg partnera, kojeg nastavljate poštivati i voljeti. To je brak u svom istinskom smislu, sakrament.

Jedino kad upoznamo ljubav, život i drugo biće s istom spremnošću, moći ćemo voljenom biću podariti najveći poklon: svoje Istinsko ja. Tada ćemo također dobiti taj istinski poklon od našeg voljenog bića. Ali da bismo to mogli napraviti, u nama mora postojati određena emocionalna i duhovna zrelost. Ako je ta zrelost prisutna u nama, tada ćemo intuitivno odabrati pravog partnera, koji je u suštini jednako zreo i spreman se ukrcati na ovo putovanje potpunog otvaranja jednog bića drugome.

Izgraditi ljubav u braku je najveća pobjeda koja se može postići zato jer je odnos u braku najteži odnos. Ali je to zbog toga i najveće ispunjenje, jer se toliko toga može naučiti kroz osobnu ljubav. Zato treba sačuvati zaljubljenost, ili je vratiti u odnos, jer je ona most prema ljubavi.''
............................................................................................

otvorena tema,zahvaljujuci tebi,opravdala je sve psiholoske momente.
postavila sam je,racunajuci na to,da ce nam u mnogo cemu pomoci,obzirom da smo svi,manje ili vishe....zarazeni virusom koji napada cetere:)
postavila sam je i drugi put,razmisljajuci da o njoj moze beskonacno mnogo rasvodnjavati po vishe osnova i pravaca....
u stvari,glavne sustine su vec u nama samima...samo na racun prepoznavanja i samokriticnosti.
sve ostalo su obojeni momenti,koji zavise od mnogih drugih faktora
u svakom slucaju tvoje divno oko je to sagledalo bash studiozno:)

zutaruzasadunava ::

otvorena tema,zahvaljujuci tebi,opravdala je sve psiholoske momente.
postavila sam je,racunajuci na to,da ce nam u mnogo cemu pomoci,obzirom da smo svi,manje ili vishe....zarazeni virusom koji napada cetere:)
postavila sam je i drugi put,razmisljajuci da o njoj moze beskonacno mnogo rasvodnjavati po vishe osnova i pravaca....
u stvari,glavne sustine su vec u nama samima...samo na racun prepoznavanja i samokriticnosti.
sve ostalo su obojeni momenti,koji zavise od mnogih drugih faktora
u svakom slucaju tvoje divno oko je to sagledalo bash studiozno:)

Slazem se. Tema je extra, volim je, volim psihologiju. Ali, samo sam kopirala :JE: :PAH:

vidi se da volish psihologiju i ne samo to:ti imash sopstveni sud o tome iz ove nadasve shiroke teme....kopirajuci ono shto i sama mislish da predstavlja odgovor.

Idu putem dva hipika.Tek jedan kaže:
''Hej, čoveče, upravo mi se rodila fantastična ideja!''
''Super! Divno! A šta to?''
''Zaboravio sam, čoveče.''

Nije lako shvatiti owu stwarnost tugu u oku mom…..bol u srcu, teshko je biti jak u nekim trenutcima i protji taj tunel tame…protji mracnom cestom nije lako,teshko je swe owo sve owo sto trpimo,teshko je shvatiti neke nashe odluke, teshko je reci NE,….teshko je retji DA,mogu dalje werujte teshko je.,…bol i gorchina su deo nasheg zhivota zhelimo retji da to nije istina neke stwari zhelimo shwatiti,ali teshko je kad u owom nashem swetu postoji tuga i sretja,zloba i dobrota,…moramo shwatiti da smo zhrtwa swega owoga.moramo shwatiti da dobijamo ono shto wolimo i da gubimo ono bez chega nemozhemo.Teshko je natji one najbolje rechi za one koji pate,ali u nashem srcu postoje osetjaji pa chak i u onome koji mrzi swe oko sebe….teshko je natji volju nakon gubitka one osobe uglawnom onoga koga wolite…putujem kroz mnoga mashtanja i dolazim do chudnih zakljuchaka kako su ljudi stvarno chudne narawi…..teshko je shwatiti dal zaprawo zele u trenutku tuge podeliti tu tugu sa voljenom osobom ili nekim blizhnjim…..stwarno ne mogu shwatiti zashto se ljudi ponekad chudno ponasaju,,,,,moja mastanja hehe njih tjemo preskochiti malo hehe…..dal cu natji odgowore na neka pitanja?Osecam se kao na raskrsnici- imam dwa puta,,put dobrote i put zlobe,uf…….teshko je protji kroz loshe namere drugih,,,ali ja sam izabrala owaj prwi put dobrote,,,,…..i preshla sve te prepreke i loshe namere drugih…….i shwatila sam da je to swe ono shto sam uchinila za swoju budutjnost……!!!!!

... spoznala izbor kao sopstvenu bit i težnju....

Keks... brzopleti zaključak


Devojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo da čeka, odlučila je da kupi knjigu kako bi joj vreme brže prošlo. Uz knjigu je kupila i paketić keksa. Sela je u VIP čekaonicu kako je niko ne bi uznemiravao. Pored nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela uzimati keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali nista nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da imam samo malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks,čovjek pored nje, ne obazirući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i devojka pomisli: Baš me zanima šta će sad uraditi!!! Čovek uze poslednji i podeli ga na dva dela! Ovo je zaista previše, počela je da hukće šokirana, uzela je svoje stvari, knjigu, torbu i otisla prema izlazu iz čekaonice. Kada se osećala malo bolje, nakon što ju je prošla uznemirenost, sela je na mesto gde nije bilo nikoga da bi izbegla neke druge neugodne dogadjaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić keksa još uvek netaknut.

Postide se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sedeo pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podelio i svoj poslednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povredjeni ponos i osećanja.

ZAKLJUČAK:
Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tudji keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?

Pre nego što se dodje do brzopletog zaključka i pre nego što se počne misliti loše, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

Broj
Koliko god covjek bio prolaznik u zivotu on ostavlja iza sebe tragove. Neciji su dublji, neciji plici. Ali, sustina nije u tezini covjeka, vec u njegovom karakteru, njegovim sposobnostima da zauzme necije srce, da osjeti njegovu tugu i njegovu radost. Covjekov zivotni put je slijepi put i on je svjestan da ce mu kad tad on doci glave, zavrsiti se u jednoj tacki.
Zbog toga on pokusava iskoristiti svaki sekund, minutu, sat, dan, godinu… Neprestana borba za zivot, za unapred izgubljenom bitkom.
Sta ga to tjera i vodi da se i dalje bori iako zna da ce proci kroz zivot brzo poput voza?
Vodi ga dusa koja zna da za nju ne postoji kraj. Sto prije spoznamo sebe, svoju savjest, svoju dusu, svoju prolaznost, zivot cemo shvatiti samo jednu predivnu igru izmedju dvije vatre. Vatre ljubavi i vatre Bozijeg suda.
Svi smo mi brojevi koji se privlace ili odbijaju. Kad pronadjemo svoj broj tad postajemo jaci, visi, bolji, spremniji za put kojim stremimo. Razum treba da vlada osjecanjima, a osjecanja da nadopunjuju razum.
Ako jedno nedostaje onda postajemo rastreseni i gubimo nadu za pronalazak svog broja.
Pa makar ga nikada ne dodirnuli, lakse nam je kad znamo da postoji, da je stvaran i da je dio nas.

Porčinjavanje duha

Jedna mlada žena se ozbiljno razbole. "Toliko te volim", reče svom mužu, "i ne želim da te napustim. Nemoj otići od mene nijednoj drugoj ženi. Ako to učiniš, vratiću se kao duh i prouzrokovaću ti beskrajne patnje."

Uskoro žena preminu. Muž poštovaše njenu posljednju želju prva tri mjeseca, ali onda srete drugu ženu u koju se zaljubi. Uskoro se vjeriše.

Odmah poslije vjeridbe, duh se poče svake noći pojavljivati pred čovjekom, optužujući ga što nije održao obećanje. Duh bješe prevejan. Znao je tačno šta se događa između njega i njegove nove dragane. Kada god bi svojoj vjerenici dao neki poklon, duh bi ga opisao u detalje. Čak bi ponovio i razgovor, što je čovjeka toliko mučilo da nije mogao noću oka da sklopi. Neko mu reče da svoju muku ispriča učitelju zena koji je živjeo u blizini sela. Naposljetku, u očajanju, jadnik otiđe do njega da traži pomoć.

"Tvoja bivša žena je poslala duha i zna sve što i ti", komentarisao je učitelj. "Šta god uradiš ili kažeš, šta god pokloniš svojoj dragani, on zna. Mora da je vrlo mudar duh. Zaista, trebalo bi da se diviš takvom duhu. Sljedeći put kad se pojavi, nagodi se sa njim. Reci mu da toliko mnogo zna da od njega ne možeš ništa da sakriješ i da mu, ako ti odgovori na jedno pitanje, obećavaš da ćeš raskinuti vjeridbu i ostati sam."

"Koje to pitanje moram da mu postavim?", upita čovjek.

Učitelj odgovori: "Uzmi punu šaku sojinog zrnevlja i pitaj ga koliko tačno zrna držiš u ruci. Ako ne ume da ti odgovori, znaćeš da je on samo tvorevina tvoje mašte i više te neće uznemiravati."

Sljedeće noći, kada se duh pojavi, čovjek mu stade laskati i reče mu da on zna sve.

"Tačno", odgovori duh, "a znam i da si danas išao da posjetiš učitelja zena."

"Pošto toliko znaš", zatraži čovjek, "reci mi koliko zrna držim u ruci!"

Ne bješe više nikakvog duha da odgovori na ovo pitanje.

Naša podsvijest je toliko moćna da je ponekad u stanju da stvori ubjeđenja
za koja ni sami nismo sigurni da li su stvarna ili ne.
(http://putsvijesti.com/tekstovi/469)

Bavljenjem sobom uvek krene sa nekom teskobom kao posledica neceg sto vas dugo muci. Neresavanjem problema, dogadjaja i nametnutih situacija na koje niste sigurni kako bi reagovali sbog vlastite nesigurnosti i nespoznaje dovodi do stresa, depresije ili nekog oblika koji sam psiholoski sklop pronalazi. Samozavaravanje da je sve u redu i lantentno nezadovoljstvo stvara razlicite probleme. Iz straha od istine, osobe radije ne analiziraju svoje ponasanje i svoja osecanja.

Ziveti u skladu sa sobom i drugim je proces koji trazi stalno ispitivanje, mali napor koji treba ulagati svakodnevno. Lepota razlicitosti dolazi upravo od individualne samospoznaje. Dinamicnost i lepota veze, braka je u zelji otkivanja sebe i upoznavanja.

Sve ste vec to gore napisali ali eto, samo da potvrdim te istine.

Slažem se Gea. Naučila sam da svakom problemu pogledam u zenice. Čim pre mogu. Da prepoznam i negativno i dobro u sebi, da ga krstim i razumem, da potapšem i da pocrvenim. Bitno je zaviriti u se, u najdublji strah svoj. I upravo tako, što više znamo o sebi, toliko smo tolerantniji prema drugim. Lora reče da se čuva negativnih emocija kao zmije, jer nas razaraju, a to je toliko tačno da ne bi samo sanjali o sreći, nego bismo spoznali sreću da smo ih kadri ostraniti. Naravno i strahove. Toliko puta nas je gušio strah sve dok nije stigla ta strašna situacija ili dogadjaj, pa smo (najčešće) uvideli da smo ipak čudo nevidjeno, kadri nositi se sa njim, mnogo lakše n'o što nam je izgledalo.

Spoznati sebe je skoro nemoguće običnim smrtnicima. Ali se može učiniti mnogo. Upravo tako, svaki dan, tako se može biti spreman i za one situacije kada u sekundi znamo ko smo.

Mislila sam da sam postigla neke mere u ponasanju.Ali...jos uvek reagujem u momentu kada su moji dragi u pitanju.

Citat :

''Ja sam svoje nebo i svoj pakao."

cista 10-ka!

Sve mi je jasno u teoriji ali se u životu saplićem uvek i na svom pragu. Nekako sam u životu razaznala šta neću ali sa onim drugim delom, "šta hoću", teže ide.

'es' Gea, tako je sa najvećim brojem ljudi. Ima i ono da, iako pragmentalno znaš, ti zaviruješ i čačkaš dalje, ili deluješ po inerciji ili tudjem zadatku, sad bi ovo, onda ono, mnogo toga bi i ništa ne bi, a nekad se pitaš jesi li to juče bila ti... pa tako redom.
Ipak, neki je pravac formiran. Šta god da je, samo je važno da ostanemo što konstruktivniji u svakom svom delu, samo i to je teoretski, što bi Ti rekla, možda je rešenje u praćenju inteziteta zadovoljstva u nečem, ili sledjenju težnje. Nema šansi da iskucam šta mi sve ''pada na pamet''

Pa dobro je dog želimo i tražimo, mislim da je neka suština života to traženje i traganje. Ma kako to bilo naporno i bolno to je život. Odustajati od želja i snova, traganja za "gralom" nas vodi u nešto ružno o čemu ne želim ni razmišljati.
Greške koje sam pravila i koje ću praviti na tom životnom putu su moje i one usmeravaju obogaćuju. Nešto naučiš, neka borica se pojavi na čelu, prošara se kosa to sam ja i kad razmislim teško da bi svoje uspehe i greške menjala za tudje.

http://public.carnet.hr/dragotadic/trazimoistinu.php

Ja sam na ovo naletela slucajno, dopalo mi se, toliko se toga poklapa sa nasim misljenjem/razmisljanjem da drzi paznju, pa ako niste vec citali i imate interesovanja, evo ))