Saputanje..nesrecnih..

Prijatelji Broj poruka : 415 Godina : 50 Datum upisa : 25.04.2008

MOJE SI SVE

Oci si skrila pod velom od neba
Pogled njezan posljednji put
Zbog svega ovog sto govorim sada
Na tebe nisam ni najmanje ljut
Nismo mi malena htjeli da ljubav nam bude svetinja
Nismo mi jedina htjeli da ljubav nam bude nesalomiva

Moje si sve slomila ko kamen o kamen srce mi zdrobila
I nije me sram sto moram da dam suze I smijeh da ugase plam

Bolje je tako rekla si tiho svako na svoju starnu da ode
Nije nam islo mi moramo stati ni ruze ne mogu cvjetat bez vode

Gost

Davno je bilo kad je nestao ti svaki trag
Želje i htjenja tvoja čudna tad su bila
Sunca sjaj u noći htjela si uvijek ti

Znala si nama novu igru nać i sretna biti
Meni si uvijek mogla prići kao nekom ko te zna i voli
Znao sam šta želiš tad

Čuj me ti, nadji snage mijenjaj svijet
Budi ista kao more što valovima mijenja svih obala hir
Ti ćeš nać pravi put jer ja to znam
Kao sto si nekad mogla sa osmijehom mi reći da ostanem sam

Davno je bilo kad je nestao ti svaki trag
Želje i htjenja tvoja čudna tad su bila
Sunca sjaj u noći htjela si uvijek ti

Znala si nama novu igru nać i sretna biti
Meni si uvijek mogla prići kao nekom ko te zna i voli
Znao sam šta želiš tad

Čuj me ti, nadji snage mijenjaj svijet
Budi ista kao more sto valovima mijenja svih obala hir
Ti ćeš nać pravi put jer ja to znam
Kao što si nekad mogla sa osmijehom mi reći da ostanem sam

Davno je bilo kad je nestao ti svaki trag
Želje i htjenja tvoja čudna tad su bila
Sunca sjaj u noći htjela si uvijek ti

Znala si nama novu igru nać i sretna biti
Meni si uvijek mogla prići kao nekom ko te zna i voli
Znao sam sta želiš tad

Čuj me ti, nadji snage mijenjaj svijet
Budi ista kao more što valovima mijenja svih obala hir
Ti ćeš nać pravi put jer ja to znam
Kao što si nekad mogla sa osmijehom mi reći da ostanem sam
Kao što si nekad mogla sa osmijehom mi reći da ostanem sam

Naslov: Re: Saputanje..nesrecnih.. Uto 03 Jun 2008, 19:58

https://www.youtube.com/watch?v=5xml1yVeQkk

Naslov: Re: Saputanje..nesrecnih.. Pet 06 Jun 2008, 22:10

Naslov: Re: Saputanje..nesrecnih.. Ned 15 Jun 2008, 13:25

Iz preporoda u preporod....
Slobodna i prirodna kroz plac i smeh.....
potiskujem i grlim Vas,uz obecanje....
Vraticu se...uskoro:)

Nadja

Naslov: Re: Saputanje..nesrecnih.. Ned 15 Jun 2008, 13:42

I mi Tebe ukrasu naš lepi, sa podrškom i željno čekamo, kako reče, preporodjenu, ja lično uvek Ti se radujem, iskreno baš ruz:

Naslov: Re: Saputanje..nesrecnih.. Sre 18 Jun 2008, 14:41

https://www.youtube.com/watch?v=6X6UOtTsREo&feature=related

Naslov: Re: Saputanje..nesrecnih.. Ned 29 Jun 2008, 13:14

Sudbina

Irena Vrkljan

Skamenjena na velikom trgu snova,
naslonjena uz bridove neba,
prestrasena u grlu rose,
nijema poput leptira
okrecem svoje lice zemlji
jer svuda nalazim tebe.
Hrabra na zici iznad ponora,
ponosna medju obalama ohole rijeke,
ja dozivam noc prisutnih godina,
sav ocaj napustenih drvoreda,
sve naricaljke predaka
jer svuda nalazim tebe.

U ustima ovog zdenca
ne dodirujem rubove vode,
ni dno u srcima riba,
prolazim poput kise
kroz tkanine jesenjih gradova,
vezujem se gladju,
ranjavam vid na ostrici sunca
stojim na paljevini vlastita sluha,
poklanjam se izvoru mora
i pronalazim svoj strah.

Odrezala sam kosu
spalila sam lice
oderala sam kozu
pretvorila sam se u izgorio pejzaz,
ali ti me prepoznajes.
Zbog tebe
odijevala sam se u lice trava
i zaustavljala sam sjene mjeseca
na svim oblicima tvog vrata,
zbog tebe
u ovoj polovini mog dlana,
rasprostirala sam vrtove rijeci
koje pamtim od djetinjstva,
kad su igre bile svecane,
a kosa jos mlada.

Nisam zaboravila korijenje ociju
na obali onog drugog svijeta
sto me doziva
mrezom svog glasa
i tjeskobom snijega,
nisam stajala kraj rijeke,
nisam gledala brodove
koji odnose dijelove naseg tijela,
nisam okusila ruze
na snopovima plemenitih ljeta.

Zbog tebe
pamtila sam oblike zagrljaja,
dvije male bitke
na obronku straha,
robovala sam stablima
i pijesku pred zatisje vjetra,
nosila sam tudje haljine,
pretvarala sam se u zeca i srnu,
moja su stopala
bila ograda od zice.
Zbog tebe
ne znam vitka i rana jutra
i ja se bez sjecanja
radujem oblini mladog sljunka,
jer tko ce od sinova mojih
nalik mijenama duge,
zaustaviti mahovinu i dane
sto prodiru u pore mog sna?

Tko ce kad tebe nema
zatvoriti vrata
zatvoriti usta
zaustaviti krv,
pred dolaskom divljih stada godina?